home l forum l impress l info@rijecani.com
 
 

 

Kulturne znamenitosti grada Rijeke

Palača Municipija
Stendardac, stup za gradsku zastavu
Dominikanski samostan


http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_jeronim.jpgTuristički ophod Rijeke tradicionalno započinje na Trgu Riječke rezolucije, u jugozapadnom uglu riječkog Starog grada. Trgom dominira barokno pročelje crkve nekad augustinskog a sada Dominikanskog samostana sv. Jeronima. Samostan utemeljen u XIV. stoljeću funkcionirao je kao zaklada feudalnih gospodara Rijeke a njegova crkva kao svetište i mauzolej riječkog plemstva. Iako je značajne mijene doživio u nekoliko kasnobaroknih obnova, od kojih se najznatnija pripisuje udomaćenom riječkom graditelju A. Vernedi, na njegovoj se vanjštini i pogotovo u unutrašnjosti još raspoznaju elementi ranijih, osobito kasnogotičkih graditeljskih faza. Ističu se poligonalno svetište, kapele presvođene križnorebrastim svodovima i dvokatni klaustar koji čeka restauraciju kako bi zasjao u punom sjaju. Prior samostana koncem XVI. stoljeća bio je glasoviti kartograf I. Klobučarić. Od inventara crkve ističe se http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_stup.jpgglavni oltar skulptora A. Michelazzija. U središtu barokne oltarne pale prikazana je veduta Rijeke. U klaustru su poredane nadgrobne ploče feudalnih kapetana Rijeke, namjesnika koji su u ime zemaljskih gospodara upravljali Rijekom. Augustinski samostan prestaje radom ukinućem reda, ediktom cara Josipa II. U novije je vrijeme ponovno uspostavljen kao sijelo dominikanaca ali na znatno reduciranom prostoru. Veći dio zgrada sjevernog i zapadnog krila samostana riječka je općina u prvoj polovici XIX. stoljeća iskoristila za novo sjedište svoje uprave. Najznačajniji zahvat rekonstrukcije i nadogradnje proveden je u drugoj polovici XIX. stoljeća prema projektu F. Bazariga, koji je pročelja tadanjeg sjedišta gradske uprave, Municipija, uresio u neoklasicističkom duhu. Sukladno tradiciji utemeljenoj u ne tako davnom XIX. stoljeću, na trgu je prema projektu arhitekta I. Emilija na visokoj bazi postavljen stup za gradsku zastavu, s početka XVI. stoljeća. On se izvorno vjerojatno nalazio ispred najstarije poznate gradske vijećnice na današnjem Koblerovom trgu. Na stupu potražite u reljefu prikazan lik sv. Vida, zaštitnika grada. Prikazan je kao mladić u odjeći patricija. U desnici svetac drži palmu, atribut mučeništva a u ljevici model grada Rijeke.

Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice)
Moderna galerija Rijeka
Muzej moderne i suvremene umjetnosti


Slijedeći “Turističku magistralu” preko Trga Republike izlazite iz Starog grada. Trgom sa zapadne strane dominira zgrada nekadašnje Škole za djevojčice koju je u neorenesansnom slogu 1887. godine projektirao arhitekt G. Zammattio. U zgradu se ulazi sa sjeverne strane iz ulice Dolac. http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_sveucilisna.jpgNjezin najveći dio danas zauzima Sveučilišna biblioteka čiji je sastavni dio i stalna Izložba glagoljice, smještena na prvom katu. Prikazan je povijesni razvoj hrvatske varijante ovog pisma prilagođenog staroslavenskom jeziku i liturgiji. Težište je na pregledu brojnih regionalnih primjera s Kvarnera i iz Istre (gdje se pismo najdulje zadržalo u uporabi) predstavljenih kopijama kamenih epigrafskih spomenika, fresaka s glagoljskim grafitima, rukopisa, prvotisaka i drugih knjiga. U bogatom fondu Sveučilišne biblioteke, koja tradiciju crpi iz knjižnice isusovačkog kolegija i gimnazije (1627. god.), izdvajaju se pojedine zbirke poput “Fluminensije”, “Adriatice”, grafičke zbirke i zbirke rijetkosti s dvadesetak inkunabula. Na posljednjem katu zgrade smješten je Muzej moderne i suvremene umjetnosti (ex Moderna galerija). Uz dobar pregled riječkog, regionalnog i nacionalnog likovnog stvaralaštva XIX. i XX. stoljeća posjeduje i nekoliko antologijskih djela pionira hrvatske slikarske moderne. U izložbenoj djelatnosti ističu se Biennale mladih i Međunarodna izložba crteža dok je u novije vrijeme rad Muzeja bio zapažen po retrospektivnim izložbama i izložbeno-publicističkim projektom Arhitektura i urbanizam Rijeke 1845.-1945. godine.
Priliku treba iskoristiti za razgledanje ulice Dolac, tog poligona reprezentativne arhitekture historicizma. Palače Dolca podsjećaju na Roberta Whiteheada, jednog od najvećih riječkih poduzetnika tog razdoblja, suosnivača tvornice “Torpedo” (“Silurificio Whitehead”) i suizumitelja ovog oružja. Tzv. Venecijanska kuća (Dolac k. br. 7) bila je njegova rezidencija. Podsjećaju nas i na riječkog gradonačelnika Giovannija Ciottu, u čije se vrijeme, drugom polovicom XIX. stoljeća, Rijeka ubrzano urbanizira, prerastajući lokalne okvire. Kao sušta suprotnost neostilskim pročeljima Dolca, na kraju se ulice uzdiže protomodernistički kubus, nekadašnjeg “Teatra Fenice”(Dolac 13). Ovo zdanje avangardnog oblikovanja koje u sebi objedinjuje geometrijsku fazu secesije s idejama ranog futurizma izgrađeno je 1913. godine kao prvo armiranobetonsko kazalište u Europi. Njegovi autori bili su T. Träxler, đak glasovite Wagnerove škole i riječki graditelj E. Celligoi.

Guvernerova palača
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja


http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_guver.jpgNapuštajući ulicu Dolac skalinadom koja polazi od obličjima novog no tradicijom vrlo starog Hotela Bonavia uspinjete se prema nekadašnjoj Guvernerovoj palači. S desne se strane na Vašem putu nižu kuće građene na zapadnom obodu srednjovjekovnih i antičkih gradskih zidina. Rezidenciju iz koje je namjesnik Ugarske krune sv. Stjepana vladao Rijekom u duhu je visokog historicizma projektirao budimpeštanski arhitekt A. Haussmann. Sve je bilo sračunato na pompoznost u funkciji gubernijskog protokola, kako vanjština s monumentalnim kamenim pročeljem (u opreci sa skromnijim sporednim fasadama), tako i dijelovi unutrašnjost, atrij, saloni i Mramorna dvorana. Palača je kao stvarno i simbolično sjedište državne uprave imala burnu prošlost. Neposredno nakon Prvog svjetskog rata bila je poprište sukoba talijanskih aneksionista (ardita) koje je predvodio pjesnik Gabriele D’Annunzio s pristalicama opcija riječke nezavisnosti i priključenja Državi Slovenaca, Hrvata i Srba. U palači je danas smješten Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja. Pomorski, kulturnopovijesni, arheološki i etnološki odjel čuvaju brojne zbirke pretežito regionalnog karaktera, dijelom predstavljene putem postojećeg postava i zasebnih kataloga. Dio sadašnjeg postava ambijentalnog je karaktera te prikazuje izgled salona u doba funkcioniranja Guvernerove palače. U parku ispred muzeja nalaze se cijevi za lansiranje torpeda koje nas podsjećaju da je ovo oružje zamišljeno (Hrvat Ivan Lupis), razvijeno, prvi put isprobano a zatim i niz desetljeća proizvođeno u Rijeci.

Muzej grada Rijeke

Arkatura lapidarija povezuje zgradu Pomorskog i povijesnog muzeja s onom susjednog Muzeja grada. Ova mlada institucija, proizišla iz nekadašnjeg Muzeja narodne revolucije, svoje mjesto pronalazi organiziranjem izložbi koje problematiziraju raznovrsne teme iz povijesti i sadašnjosti grada. Posljednjih se godina postojeći fundus intenzivno obogaćuje otkupom. Muzejsku zgradu “mondrianovskog” pročelja, otvorenu 1976. godine, projektirao je istaknuti hrvatski arhitekt N. Šegvić.

Prirodoslovni muzej

http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_prirodoslovni.jpgNešto dalje prema sjeveroistoku, u vili nad Šetalištem Vladimira Nazora nalazi se Prirodoslovni muzej (Lorenzov prolaz 1). Tradiciju bilježi iz 1876. god. kada je prirodoslovac dr. Josef Roman Lorenz izradio koncept njegovog djelovanja, usmjerivši ga prema geologiji i istraživanjima mora. Iako su dijelovi postava i zbirki općeg karaktera, ovaj muzej kao jedina takva regionalna institucija, prvenstveno skrbi o prirodnoj baštini Gorskog kotara, Istre i Kvarnera. U stalnom se postavu ističu prikazi geološke prošlosti Jadrana, morskih pasa i raža te riba koštunjača. Njegove dijelove prati scenografija i multimedijalna prezentacija. Ihtiološka zbirka sadrži neke iznimno rijetke a malakološka zaštićene vrste. U paleontološkoj zbirci ističu se makrofosili eocena.
U perivoju ispod Prirodoslovnog muzeja nalazi se zgrada u kojoj je smještena uprava i dio fondova Državni arhiv u Rijeci. Arhiv prikuplja, čuva, sistematizira, istražuje i prezentira pisanu građu za povijest regije. Na mjestu palače Arhiva prvotno se nalazila manja vila koja je često mijenjala vlasništvo. Nakon niza riječkih plemićkih obitelji, britanskog konzula i riječkog gradonačelnika zgradu je kupio austrijski nadvojvoda Josip, brat cara Franje Josipa I. U zavadi s dvorom, koji ga je prisilio na odlazak u Ugarsku, Josip za mjesto boravišta lukavo odabire Rijeku, tada pod direktnom ugarskom upravom a u neposrednoj blizini Opatije, zimovališta bečkog dvora. Zamašna rekonstrukcija palače prozvane Vila Giuseppe bila je dovršena 1895. godine, pod vodstvom arhitekta R. Culottija. Pročelja i reprezentativni prostori unutrašnjosti urešeni su kasnohistoricističkim ornamentalnim repertoarom. Uokolo palače nadvojvoda zasniva romantični perivoj engleskog tipa s glasovitim botaničkim vrtom koji je nadilazio svojeg poznatijeg opatijskog konkurenta. Današnji Park Nikole Hosta predstavlja otužne ostatke ostataka nekad sjajnog kompleksa.

Sudbena palača

http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_sudbena.jpgStaza podno Arhiva vodi nas u Ulicu žrtava fašizma koja se pruža uzduž sjevernog ruba Starog grada. Cjelokupni postojeći urbanističko-arhitektonski sklop pretežno secesijskog ugođaja nastao je početkom XX. stoljeća, po rušenju feudalnog kaštela koji se nalazio na mjestu Sudbene palače. Palaču je projektirao budimpeštanski arhitekt G. Czigler a podzid sa suprotne strane ulice istaknuti domaći secesijski arhitekt G. Rubinich. Ziđe i podziđe građeno monumentalnom rustikom, mjestimično čak sa stiliziranim “topovskim otvorima”, impozantno je i tužno podsjećanje na fortifikacije koje su zbrisane ovim zahvatom.

Crkva sv.Vida

http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_swid2.jpgKroz povijesna sjeverna gradska vrata ispod zvonika nekad isusovačke a sada katedralne Crkve sv. Vida ponovno ulazite u Stari grad. Za mjesto gradnje Crkve sv. Vida odabrano je povišeno mjesto usred u to vrijeme gustog urbanog tkiva. Ondje se nalazila crkvica istoimenog titulara, patrona grada. Isusovci su u svojim protureformatorskim težnjama prvenstveno odlučili iskoristiti kult Čudotvornog raspela iz ove crkvice, za koje je prema tradiciji, prokrvarilo kada se stanoviti Petar Lončarić, u bijesu zbog gubitka na kocki, na njega nabacio kamenom. Investiciju je darivanjem svojih posjeda uokolo Rijeke omogućila grofica Ursula von Thanhausen. Gradnja nove crkve započeta je 1638. godine prema projektu isusovačkog arhitekta G. Brianija. Kao uzor je između ostalih poslužila i venecijanska crkva Santa Maria della Salute. Investicija je prelazila moći lokalne sredine pa je s prekidima potrajala čitavo stoljeće a sudeći prema površinama pročelja koje nikad nisu prekrite kamenom nikad nije ni dovršena. Do bitne izmjene projekta dolazi 1725. godine kada graditelj B. Martinuzzi crkvi pridodaje galeriju. Anegdota govori da je do toga došlo jer investitori nisu htjeli da se tijekom liturgije redovnički novicijat miješa s pukom, osobito riječkim djevojkama. Unitrašnjost crkve pravi je barokni “Gesamtkunstwerk”, jedinstvo stila koje ponajviše “remeti” ranogotičko raspelo, ukomponirano u središtu glavnog oltara. Autori bujne mramorne barokne plastike interijera majstori su P. Lazzarini, A. Michelazzi i L. Pacassi. Crkva predstavlja tek preostatak isusovačkog sklopa koji je još obuhvaćao seminar i kolegij a porušen je u razdoblju između dva svjetska rata. Portal kolegija sačuvan je preseljenjem na zgradu kanonike pokraj Sv. Vida. Uz glavni portal Crkve sv. Vida Riječani su uzidali topovsku kuglu uz šaljivi natpis na latinskom: ISTA DABAT GALLOS PVLSVRA HINC ANGLIA POMA
On u prijevodu glasi: “Ovo voće poslala je Engleska kada je odavde htjela istjerati Gale.” Natpis je svjedočanstvo epizode napoleonskih ratova koja se u Rijeci odigrala 1813. godine. Kako je natpis kronogram, ovu ćete godinu dobiti čitajući veća slova kao rimske brojeve. Uz prethodnu najavu upravi katedrale može se posjetiti stalna izložba isusovačke baštine koja je postavljena na galeriji ove jedine barokne rotonde monumentalnih proporcija izgrađene na tlu Hrvatske.


Kalvarija - Kozala

Kao prijedlog alternativnog izleta za one izdržljivije, koji uz to imaju i barem nekoliko slobodnih sati na raspolaganju, valja spomenuti Uspon Kalvarije. Njegovo je ishodište lako prepoznati kao puteljak koji sjeverno od katedrale proizlazi iz spomenute Ul. žrtava fašizma, pružajući se dalje prema sjeveru. U hodu ćete nailaziti na ostatke baroknih kapelica Križnog puta. Ambijentalni ugođaj nadopunjuju preostaci opločenja od granitnih kocaka i rustično klesanih skalinada. Ukoliko pak zavirite preko dvorišnih ograda zapazit ćete nekoliko lijepih primjera ljetnikovaca izgrađenih na padini brijega Kalvarije na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Sam vrh Kalvarije devastiran je izgradnjom nebodera, te su preostali tek dijelovi kamene plastike koja se prvotno ovdje nalazila. Osim karakteristične realizacije u duhu protureformacije, katoličke obnove, riječka Kalvarija je predstavljala i isusovački odgovor na znatno raniji hodočasnički magnet franjevačkog svetišta na Trsatu i njemu pripadajućih Trsatskih stuba. Najizdržljiviji koji dospiju do vrha, podno nebodera mogu razgledati i konzervirane preostatke djelića liburnijskog limesa, obrambenog sustava koji je u kasnoj antici izgrađen radi obrane unutarnjeg dijela Rimskog Carstva a pružao se, zatvarajući strateške komunikacije, od Rijeke (Tarsatice) prema sjeveru. Od vrha Kalvarije hodom se lako stiže do groblja Kozala a kao orijentir mogu poslužiti stroge konture Votivnog hrama (simbolika katafalka i svijeće) najznačajnije arhitektonske realizacije sakralnog zdanja koja se Rijeci dogodila u XX. stoljeću. Autor ove modernističke arhitekture koja spretno koketira s pročišćenim elementima gotike, riječki je arhitekt razdoblja između dva svjetska rata B. Angheben. Na groblju se posebno ističe arhitektura i skulptura vrlo raznoliko koncipiranih historicističkih i secesijskih mauzoleja riječkih uglednika s kraja XIX. i početka XX. stoljeća.

Crkva sv.Sebastijana

http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_sebastijan.jpgUkoliko se ne odlučimo za višesatni bijeg u kontemplaciju Kalvarije i groblja Kozala, krenuvši od glavnog pročelja katedrale Sv. Vida prema zapadu dolazimo do crkvice Sv. Sebastijana, zaštitnika od kuge. Natpis na nadvratniku skladnog visokorenesansnog portala otkriva nam 1562. kao godinu fundacije i gastalda Ivana Dotića kao utemeljitelja. Indicije pak upozoravaju na znatniju starost kultnog mjesta. U riječkom Starom gradu postojale su mnoge slične crkvice a propale su gašenjem srednjovjekovnih bratovština koje su ih uzdržavale.

 


Ostaci kasnoantičkog kastruma

Začelje crkve nalazi se na rubu pravokutnika, čije stranice u dužini od tridesetak metara svaka, zauzimaju značajnu površinu Starog grada. Na ovom se prostoru u vrijeme kasne antike prostirao kasnoantički kastrum tzv. Pretorij Alpske klauzure, vojna komanda posade zadužene za nadzor, održavanje i obranu fortifikacijskog sustava, koji je pružajući se iz Rijeke, tj. antičke Tarsatice prema sjeveru, branio unutarnje područje Rimskog Carstva. Ziđe Pretorija u znatnoj je visini sačuvano u ruševnim kućama koje su kasnijih stoljeća na njemu podizane, slijedeći njegovu zatvorenu strukturu. Lako ga je prepoznati po naizmjeničnom redanju priklesanog kamena-lomljenca i izravnavajućih redova rimske opeke. Na otvorenom je ovaj opus mixtum najbolje vidljiv upravo ispod začelja crkvice Sv. Sebastijana i na sjevernom pročelju zgrada izraslih nad Pretorijem.

Stara vrata - Rimski luk

http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_vrata.jpg“Stara vrata” ili tzv. Rimski luk nisu nikakav trijumfalni slavoluk kako se nekad mislilo, već reprezentativni portal glavnog ulaza u Pretorij, vojnu komandu iz razdoblja kasne antike.

 

 

 

 

 

Palača komuna
Stara Gradska vijećnica


http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_komuna.jpgU njegovoj se neposrednoj blizini, na trgu koji nosi ime riječkog povjesničara Giovannija Koblera, nalazi Palac komuna rečkog, najstarija sačuvana riječka gradska vijećnica. Palaču je barokizirao udomaćeni riječki graditelj Antonio Verneda, nadogradivši kat i opremivši je reprezentativnom kamenom plastikom. Građevina je i u svojim prvotnim obličjima dominirala trgom, koji je stoljećima bio središte komunalnog života. U zgradi se vijećalo do 1838. godine kada gradska uprava prelazi u dijelove nekadanjeg augustinskog samostana.
U povodu 150. godišnjice riječke Tvornice papira, najstarije u ovom dijelu Europe, na trgu je 1974. godine podignuta fontana s tijeskom za papir koji potječe iz tvornice.
Užarska ulica koja vodi prema istoku prati pravac decumanusa maximusa glavne komunikacije antičke Rijeke (Tarsatice). U ovoj ulici se na kućnom broju 26 nalazi jedna od obnovljenih kuća riječkog Starog grada, ex kuća Wassermann. U donjim dijelovima sačuvana je kasnogotička graditeljska faza. Nju je činilo više građevina u nizu koje su inkorporirane i nadograđene u razdoblju velikih obnova nakon serije potresa koji su tjednima bjesnili koncem 1750. godine.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj

http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_kosi.jpgCrkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u narodu stoljećima zvana Vela crikva i Duomo sakralno je središte za kojeg danas s velikom vjerojatnošću možemo pretpostavljati utemeljenost na ranokršćanskom kultnom mjestu. Prvobitno središte kulta razvilo se na području rimskih javnih (vojničkih?) kupelji čiji su ostaci tek dijelom istraženi uokolo crkve. Reprezentativne termalne prostorije bile su opremljene mozaičkim podovima i danas sačuvanim pod asfaltom trga Pul Vele crikve. Nad ruševinama termi u srednjem je vijeku podignut i zvonik u čijoj su bazi dobro vidljivi sekundarno iskorišteni kameni blokovi preuzeti s neke antičke građevine. Na slobodnostojećem zvoniku prevladavaju odlike gotičkog stila. Kako je nagnut za četrdesetak centimetara u posljednje ga vrijeme nazivaju Kosim tornjem. Pročelje crkve čini skladna mješavina renesansne (rozeta), barokne (portal), klasicističke (stupovlje) i historicističke (zabat) arhitektonske plastike. Na južnom zidu pažnju plijeni sekundarno uzidani reljef s prikazom glave Kristove. U unutrašnjosti crkve niže se barokna mramorna skulptura P. Lazzarinija, A. Michelazzija, S. Petruzzija i J. Contiera. Oltarne pale pobočnih oltara djelo su baroknih slikara I. F. Gladića i V. Metzingera dok je palu glavnog oltara u XIX. stoljeću slikao I. Simonetti. Štukature u svetištu izrađene u prvoj polovini XVIII. stoljeća pripisuju se Giuliju Quadriju. Unutrašnjost je crkve 1932. godine oslikao dekorativni slikar A. Pagliarini. Vela crikva je stoljećima predstavljala glavnu sakralnu građevinu grada, a stilski predstavlja mješavinu (za razliku od crkve Sv. Vida) koja je karakteristična za graditeljsku baštinu u našim krajevima.
Nastavite li do kraja Užarske prema istoku izlazite iz područja Starog grada. Prođite pokraj Jelačićevog trga i pređite cestu te zastanite ispod drvoreda na obali Mrtvog kanala, starog korita Rječine. Osvrnite se tada prema pročeljima klasicističkih palača ulice Fiumara. Među njima elegantnim proporcijama i dekoracijom dominira nekadašnja kuća Simeona Adamića. Uz palaču izgrađenu koncem XVIII. stoljeća nekad su bili poredani u kamenu isklesani likovi tzv. “Adamićevih svjedoka”, koji su sada pohranjeni u perivoju ispred lapidarija Pomorskog i povijesnog muzeja. Naime, Adamić je pronašao “blago”, u stvari arheološki ostav na koji je slučajno naišao popravljajući pod crkvice Sv. Martina na svojem posjedu u Martinšćici, zaljevu na istočnom prilazu Rijeci. Zavidni ljudi optužiše Simeona za prikrivanje nađenog blaga, no njegov okretni sin Andrija Ljudevit spretno ga je obranio doprijevši do cara Josipa II i rastumačivši mu da se radi “tek” o arheološkom nalazu. Simeon je krivokletnike izvrgao ruglu, postavivši njihove groteskne portrete na pločnik ispred palače. G. Chieregi projektirao je nadogradnju kata koncem XIX. stoljeća, kada se za to ukazala potreba zbog smještaja Hrvatske gimnazije.

Središte Sušaka

http://www.tz-rijeka.hr/images/Titov-trg.jpgUkoliko ste se odlučili krenuti na Trsat, nastavljate šetnjom preko mosta. Prije uspona na Trsat možete razgledati središte Sušaka položeno uz lijevu obalu Rječine. Na tzv. Delti, prostoru između starog i novog korita Rječine, danas dominira Matkovićev Spomenik oslobođenju, podignut nakon Drugog svjetskog rata. Ovdje se između dva svjetska rata protezala granica između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije (u sklopu koje se tada nalazila Hrvatska). Uz novo korito Rječine regulirano polovinom XIX. stoljeća prostire se središte Sušaka s reprezentativnim palačama Gradske štedionice (F. Matijasić), Prve hrvatske štedionice (A. Freudenreich) i Hotela Kontinetal (M. Glavan). Titov trg ispred hotela punom širinom premošćujući Rječinu simbolizira ujedinjenje gradova ostvareno nakon Drugog svjetskog rata. Na trgu se nalazi i suvremena reminiscencija na nekadašnju baroknu kapelu Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika mostova, čijom se sredinom protezala međudržavna granica. Prislonjen uz ogradu nad rijekom prolaznike ovdje motri kip Janka Polića Kamova, hrvatskog avangardnog književnika s početka XX. stoljeća (autor:Zvonimir Kamenar). Iza niza zgrada na obalnom Kačićevom šetalištu nastavlja se ne manje reprezentativna historicistička arhitektura središta Sušaka, čiji naziv Brajdica podsjeća na franjevačke vinograde koji su se sve do u poodmaklo XIX. stoljeće ovdje prostirali.

Trsat

U sjeverozapadnom uglu Titovog trga (pokraj nekadašnje Prve hrvatske štedionice) nalazi se barokna kapelica s reljefom Bogorodice s djetetom na pročelju. Ova prohodna kapela poput malog slavoluka naglašava polazište Trsatskih stuba koje vode prema glasovitom hodočasničkom središtu, franjevačkom samostanu na Trsatu. Stube je 1531. godine dao izgraditi hrvatski vojskovođa Petar Kružić a kroz stoljeća su se neprekidno dograđivale (danas ih ima više od pet stotina) i opremale zavjetnim kapelicama. Ukoliko niste u dobroj kondiciji, do Trsata, te najatraktivnije turističke destinacije možete i gradskom autobusnom linijom broj 1 no svakako vam je za to potrebno izdvojiti barem nekoliko sati. Postanak franjevačkog samostana vezan je uz legendarni prijenos doma sv. Obitelji iz Svete zemlje u Europu. Trsat je tako poslužio kao međustanica između Nazareta kao ishodišta i Loreta kao konačne destinacije. Kućica se ovdje prema legendi zadržala od 1291. do 1294. godine. Legenda ima sasvim čvrsto uporište u tranzitnoj ulozi naših krajeva u vrijeme križarskih vojni. Crkva i samostan predstavljaju skladni splet gotičko-renesansno-barokno-bidermajerskih graditeljskih faza. Uz raskošni inventar neobične dvobrodne crkvene unutrašnjosti, ljepotom se ističu oba klaustra i ljetna blagovaonica s velikim manirističkim platnom S. Schöna i djelima baroknog slikara C. Tasce. Bogatstvo samostanske riznice svjedoči o popularnosti svetišta Gospe Trsatske, koje su najizdašnije darivali Frankopani a kasnije brojna druga hrvatska ali i kranjska vlastela, te članovi vladarske kuće Habsburg. Sve zasjenjuje gotički poliptih sa središnjim prikazom Bogorodice s djetetom. Tu je i galerija slika koja se nadopunjuje novim donacijama. U kapeli Zavjetnih darova među množinom slikovitih pučkih prikaza čuda Majke Božje Trsatske ističe se gotička skulptura Gospe Slunjske.

Nasuprot samostana nalazi se Hrvatska čitaonica na Trsatu koju je u historicističkom stilu koncem XIX. stoljeća projektirao domaći graditelj M. Glavan: Zanimljivo je da je ovo domoljubno središte bilo ustrojeno kao dioničko društvo. Šetnjom slikovitim pučkim središtem Trsata prema zapadu dolazite do tzv. Trsatske gradine, nekadašnjeg frankopanskog kaštela. Srednjovjekovni kaštel vjerojatno je podignut nad ostacima rimske stražarnice i kasnoantičkog zbjega. Kaštel je u prvoj polovini XIX. stoljeća za svoje posljednje počivalište odabrao i u romantičnom klasicističko-bidermajerskom duhu obnovio austrijski vojskovođa i grof Laval Nugent, koji je podrijetlom bio iz Irske. Podno kaštela nalazi se drevna, višekratno pregrađivana crkva Sv. Jurja, koja je niz stoljeća bila župna crkva Trsata. S kaštela se prostire pogled na Kvarnerski zaljev, dijelove središta Rijeke, Kalvariju, Kozalu, kanjon Rječine i središte Sušaka položeno uz Rječinu. Kada se umorite, na Trsatu možete, oponašajući lokalne običaje, popiti ritualni espresso. Riječanima je Trsat oaza u kojoj pronalaze sve ono što je njihov grad izgubio u nekoliko etapa arhitektonske monumentalizacije XIX. i XX. stoljeća.

Još jedna prilika za upoznavanje Sušaka

Ukoliko niste prešli preko mosta i produžili za Trsat, produžite obalom Mrtvog kanala do Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. S ove točke (koja Vam je označena na našoj karti) možete prije nego li započnete povratak prema zapadu sagledati konture Sušaka, danas sastavnog dijela Rijeke a nekad zasebnog grada koji se naglo počeo razvijati od zadnje četvrtine XIX. stoljeća. Njegovo je središte i danas položeno na obali uz lijevu stranu ušća Rječine (vidjeti podnaslov-Središte Sušaka). Iz drugog plana dominira neboder Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku (HKD), značajnog ostvarenja hrvatske škole moderne arhitekture, nastalog u razdoblju pred Drugi svjetski rat. Prestižno zdanje trebalo je igrati bitnu ulogu u antagonizmu dvaju gradova tridesetih godina XX. stoljeća. Prvobitni avangardni projekt tragično preminulog mladog arhitekta J. Pičmana preradio je A. Albini. Neboder se uzdiže iznad Strossmayerove ulice, glavne sušačke prometne arterije. Najraskošnije kuće u ovoj ulici na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. dao je izgraditi industrijalac Đuro Ružić, taj otac modernog Sušaka. Ulicu zaključuje Piramida, spomenik dvjema cestama, Karolini koju je u prvoj polovini XVIII. stoljeća dao izgraditi austrijski car Karlo VI. i Doroteji, odvojku koji je u prvoj polovini XIX. stoljeća spojio grad s novoizgrađenim lazaretom u zaljevu Martinšćica. Do Piramide možete doći ako prijeđete most i preko Titovog trga produžite Strossmayerovom ulicom. Zavojiti Bulevard koji, penjući se prema Trsatu, započinje pokraj Sušačkog nebodera druga je bitna komunikacija današnjeg Sušaka. Njime dominira impozantni volumen Velike gimnazije izgrađene koncem XIX. stoljeća. Projektirali su je specijalizirani njemački arhitekti Ludwig i Hülssner. Hrvatska gimnazija je, preselivši u doba kasne Austro-Ugarske iz Rijeke na obližnji Sušak, simbolizirala domišljati način otpora mađarizaciji i talijanizaciji tadašnjih autonomnih hrvatskih prosvjetnih vlasti. Ispod nje je dvadesetih godina XX. stoljeća izgrađena sušačka Gradska vijećnica, (J. Denzler), danas sjedište Rektorata Riječkog sveučilišta. U panorami se ističe i nedavno obnovljena secesijska zgrada “Šumarije” čiji su autori mađarski arhitekti L. Lechner-Kismarti i G. Fabian. Zakriven je nažalost nekadašnji Vidikovac sušačkog vodovoda, izgrađen pred Prvi svjetski rat. Za pješački je razgled Bulevard pogodan isključivo ukoliko Vam ne nedostaje vremena i snage za prilično strmi uspon. Započinjući ispod spomenute Piramide na kraju Strossmayerove ulice, uz more je položena elitna sušačka četvrt Pećine. Izrazito ladanjski ugođaj ovdje je ostvaren mudrim urbanističkim planom provođenim na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Samostojeće vile, nekadanji pansioni i kupališni hoteli smješteni su u velikim, parkovno uređenim okućnicama nad hridinastom obalom, mjestimično isprekidanom plažama. Stoga je ovdje, bez šale, za razgled najpogodniji brod. U malom parku na kraju Pećina i područja grada Rijeke nalazi se Lanterna prijateljstva, poklon grada Kawasakija građanima Rijeke.

Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc

http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_kazaliste.jpgNe odlučite li se za izlet preko Rječine nastavite s razgledavanjem užeg središta Rijeke. Već ste se sasvim približili Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Ono je kao komunalno kazalište izgrađeno 1885. godine, prema projektu specijaliziranog bečkog ateliera Helmer i Fellner, koji je ovakva zdanja ostvario širom tadašnje Austro-Ugarske. U opremanju kazališta, koje naglašava izrazito srednjoeuropski ugođaj grada, sudjelovali su stalni suradnici ateliera: Matsch, Kauffungen i Fritsch te braća Klimt. Na vanjštini se ističu figuralne kompozicije Glazba i Drama koje je izradio venecijanski kipar Benvenuti. Otvaranje je obilježeno Verdijevom “Aidom”. U gradu bez struje pravu je senzaciju tad izazvao autonomni sustav električne rasvjete koji je u kazalište instalirala bečka tvrtka Kremenczky. Na trgu pokraj kazališta danas se nalazi kip hrvatskog skladatelja Ivana pl. Zajca i fontana sa skulpturom D. Džamonje. U sklopu kazališne kuće djeluju opera, balet, hrvatska i talijanska drama.

Velika tržnica

http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_trznica.jpgIstočno od pročelja kazališta započinje sklop paviljona Velike tržnice. Prva dva paviljona pokrivene tržnice izgrađena su 1880. godine. Projekt I. Vauchniga samo je na prvi pogled bio isključivo historicistički, jer je neskrivenom primjenom željezne konstrukcije i velikih ostakljenja bio i vjesnik novog doba u arhitekturi. Unutrašnjost ovih paviljona danas su potpuno izmijenjene pregradnjama i uporabom neprikladnih materijala. Izvorno oblikovanje interijera, s otvorenom krovnom konstrukcijom i obodnim galerijama, možete pak doživjeti razgledanjem glavne komunalne ribarnice, trećeg paviljona u osi, koji je početkom XX. stoljeća projektirao C. Pergoli. Na detaljniji obilazak poziva i njezina bujna kamena dekoracija s maštovitim prikazima riba i mekušaca koju je izveo kipar U. Bottasso.

Palača Modello

http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_modelo.jpgPalača Modello, još jedno djelo ateliera Helmer i Fellner poput kazališta, dovršena je 1885. godine. Na pročeljima se izmjenjuju mirne neorenesansne dekoracije s razigranim neobaroknim. Raskošni ornament pročelja slijedi dekoracija unutrašnjosti a osobito se ističu štukature svečane dvorane. “Modello” ilustrira riječke ambicije u oponašanju bečkog Ringa i stalno nadmetanje s konkurentskim Trstom. Danas se u palači nalaze Središnji odjel Gradske biblioteke te sjedište i kulturni klub Talijanske unije, popularni “Circolo italiano di cultura”.
U nastavku obilaska, nešto istočnije, pogledu Vam se otvara glavni bazen riječke luke, izgrađene u drugoj polovini XIX. stoljeća.

Pravoslavna Crkva sv. Nikole

http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_pravoslavna.jpg“Magistrala” Vas zatim vodi prema sjeveru, pa prolazite uz pravoslavnu Crkvu sv. Nikole koju je projektirao riječki arhitekt I. Hencke (njemu u čast je prozvana i pripadajuća ulica). Crkvena vanjština ničim ne odaje konfesionalnu pripadnost, već naprotiv potpuno slijedi obličja austrijskog kasnog baroka. Iako je i lokacija bila regulirana precizno razrađenim urbanističkim planom, legenda o izgradnji ove crkve govori suprotno. Prema njoj je na uporna traženja mjesne pravoslavne zajednice riječki guverner jednom u ljutnji odgovorio posebnom “lokacijskom dozvolom”. Stojeći na tadašnjoj morskoj obali ispred Gradskog tornja, uz riječi “tu gradite crkvu”, bacio je kamen što je dalje mogao u more. Prema legendi riječki pravoslavci tada prionuše nasipavanju. Stvarnost i legenda nas podsjećaju dokle se već koncem XVIII. stoljeća bilo dospjelo s nasipavanjem mora ispred grada. Sjevernije uz crkvu u Adamićevoj su ulici položeni tzv. Pravoslavni dućani, koje je početkom XX. stoljeća u izrazito secesijskom duhu preoblikovao arhitekt B. Slocovich.

Gradski toranj

gradski  toranjKad prijeđete cestu naći ćete se na Korzu, popularnoj riječkoj promenadi. Usprkos brojnih, gabaritima znatno većih građevina, Korzom još uvijek uspijeva dominirati Gradski toranj, koji je građen nad prvobitnim glavnim primorskim ulazom u riječki Stari grad. Na pročelju tornja danas je uočljivo nekoliko njegovih baroknih faza, koje odlikuje bogata arhitektonska plastika portala, kamenog carskog grba i reljefa austrijskih careva Leopolda i Karla VI. Nadgrađe tornja, na kojem se još od XVII. stoljeća nalazi gradska ura, višekratno je preoblikovano, posljednji put znatnije koncem XIX. stoljeća. Ispod gradskog sata je u visokom reljefu oblikovan gradski grb s dvoglavim orlom čije glave heraldički neobično gledaju u istom pravcu. Orlovi http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_royal.jpgkandžama pridržavaju urnu. Iz nje teče nepresušni mlaz vode koji je trebao simbolizirati neiscrpnu vjernost grada austrijskom caru. U prolazu ispod tornja pročitajte memorijalne natpise, a možda ćete uočiti i tragove srednjovjekovne građevne faze. Toranj flankiraju ranoklasicističke palače čija gradnja započinje koncem XVIII. stoljeća, rušenjem gradskih zidina. Materijalom urušenih zidina zatrpavan je srednjovjekovni obrambeni vodeni kanal.
Korzo se kao reprezentativno gradsko lice oblikuje u XIX. i početkom XX. stoljeća. U južnom nizu kuća dominira zdanje ex hotela Royal (sada robna kuća “Karolina Riječka”), čije su više zone pročelja opremljene florealnim ornamentalnim repertoarom a prizemlje i mezzanin za epohu karaterističnom otvorenom željeznom konstrukcijom s velikim ostakljenim površinama. Nadalje prema zapadu, u produžetku robne kuće “Ri” ističe se niz secesijskih kuća među kojima je posjetiteljima Rijeke osobito slikovita uska, žuto ličena kuća Milcenich-Cerniak projektanta E. Ambrosinija.

Na sjevernom rubu slijedi palača Hrvatske čitaonice (čitaonica Gradske biblioteke i danas koristi dio prostora) koja je tijekom burne političke prošlosti sukoba talijanskog i hrvatskog nacionalnog preporoda višekratno mijenjala korisnike, a s njima i političku pripadnost. Nakon Drugog svjetskog rata ovdje je smještena “Radio-Rijeka”. U prizemlju istočnog krila zgrade nalazi se Mali salon, stalni izložbeni prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Palaču je polovinom XIX. stoljeća u duhu klasicizma oblikovao graditelj A. Deseppi. Ispod sjenovite altane izveo je pothodnik, spojivši trg ispred tadašnje gradske uprave u Starom gradu s reprezentativnim Korzom.

Nešto dalje od Trga Republike u nastavku Korza ističe se historicističko pročelje Filodrammatice, još jedne palače koju je koncem XIX. stoljeća projektirao u Rijeci udomaćeni Tršćanin G. Zammattio. Izrazito kićeno pročelje čak i zasjenjuju skulpture, štukature i slikarije koncertne dvorane na katu. U prizemlju se danas nalazi gradska kavana.
http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_neboder.jpgKorzo završava Jadranskim trgom, kojim dominiraju tri građevine. Historicistička Palača Jadran, udomaćenog arhitekta F. Matijasića, od svoje izgradnje krajem XIX. stoljeća bila je sjedište brodarskih kompanija. Racionalistički Riječki neboder, kojeg u vrijeme izgradnje na prijelazu tridesetih u četrdesete godine XX. stoljeća Riječani posprdno nazvaše ormarom-ladičnjakom, projektirao je U. Nordio, još jedan ugledni tršćanski arhitekt. Na sjevernoj strani trga je upravna zgrada Riječke banke, uglednog predstavnika hrvatske moderne arhitekture K. Ostrogovića.
U produžetku prema autobusnom kolodvoru na Trgu Žabica, gabaritima i raskošno koncipiranim pročeljima ističe se Palača Ploech, izgrađena 1880. godine (G. Zammattio). Njezin je vlasnik bio precizni mehaničar koji je sudjelovao u praktičnoj razradi izuma torpeda.

Omiljeni motiv riječkih razglednica predstavljaju slikovita neogotička pročelja dvokatne Kapucinske crkve Gospe Lurdske. O. Bernardin Škrivanić gvardijan riječkog kapucinskog samostana je nakon hodočašća u Lourdes odlučio u Rijeci izgraditi reprezentativnu crkvu koja je trebala postati novo hodočasničko središte. Projekt je početkom XX. stoljeća uglavnom osmislio arhitekt C. Budinich, inače poznat po teorijskom radu na istraživanju gotičke baštine. Programski je tako zamislio zdanje u duhu venecijanske gotike, inače sasvim neprimjerene riječkoj tradiciji, gdje su gotički utjecaji tradicionalno dolazili sa sjevera. Gradnja se, očito prelazeći mogućnosti kapacinske zajednice, protegla na više desetljeća. Na koncu crkva je ostala nedovršena, jer je prema projektu pročelje trebala definirati vertikala zvonika-svjetionika. Novi kult nije ni približno mogao konkurirati stoljetnoj tradiciji Majke Božje Trsatske.

Kompleks koji Riječani kolokvijalno nazivaju “Benčić”, prema poduzeću koje je bilo njegov posljednji (industrijski) korisnik, svjedoči o dvije stotine i pedeset godina neprekidne industrijsko-manufakturne proizvodnje, od rafinerije šećera preko tvornice duhana do metalurgije. http://www.tz-rijeka.hr/images/mag_zeljeznicka.jpgNjegov najvrijedniji dio predstavlja barokna upravna palača nekadašnje Rafinerije šećera, čija unutrašnjost krije raskošne zidne slike i štukature. Nekadašnje uzmorske portale ukrašavaju glave s kockama šećera u kosi. Produžite li od ex upravne palače Rafinerije šećera glavnom ulicom dalje prema zapadu nailazite na pročelja starog riječkog lazareta s raskošnim baroknim portalom. Na portalu je natpis, koji spominjući početak izgradnje 1722. godine, slavi njezinog investitora austrijskog cara Karla VI. Željeznički kolodvor, nekad ključnu točku dočeka i ispraćaja posjetitelja Rijeke u neoklasicisitičkom je duhu projektirao budimpeštanski specijalist F. Pfaff. Kompleks je zamislio kao niz paviljona povezanih niskim krilima. Zgrada je otvorena koncem 1890. godine. Povlačenjem od pravca uličnog niza, spretno je formiran trg ispred kolodvora i postignut dojam monumentalnosti, iako sve okolne zgrade značajno nadvisuju kolodvor. Prepoznata je i poštivana estetska i praktična vrijednost zatečenog drvoreda platana. Nastojeći se zadržati unutar okvira dostupnih pješaku, kolodvor je simbolično mjesto na kojem valja završiti s ovim prijedlogom razgleda grada.

Izvor: http://www.tz-rijeka.hr



RIJEKA NEKADA
Stare fotografije grada pogledajte
klikom na fotografiju!


Želite se oglašavati
na Rijecani.com?

marketing@rijecani.com

 

Kontaktirati nas
možete na:

info@rijecani.com

website by Rijecani.com © 2010 l kontakt l marketing